Ostalo

Gorak ukus


Najava Igora Pavličića da će polovina predviđenog budžeta za javnu proslavu Nove godine u Novom Sadu biti uplaćena u humanitarne svrhe, pored ostalog i za obnovu Kraljeva, svakako zaslužuje pohvalu, ali za euforiju nema mesta.

Jer, pre samo dve nedelje stvari su stajale posve drugačije. Tada je novinaru Dnevnika novosadski gradonačelnik poručio da se NG budžet, projektovan na nekih 20 miliona dinara, neće dirati jer Novi Sad ima odakle da donira novac za urgentne potrebe.

Šta je u međuvremenu nateralo Pavličića da promeni stav?

Sveži zvanični podaci o tome koliko kuća u Kraljevu mora da bude srušeno jer više ni pod kojim uslovima ne mogu da služe onima koji su ih podizali, svejedno da li krvavo ili manje krvavo? Organizovanje Teletona za Kraljevo? Po(r)uke sa Glavnog odbora? Poseta predsednika Kraljevu? Pompezni dolazak estradnih zvezdi sa šleperima i čekovima?

Zar pre dve nedelje, a to je bilo, da vas podsetim, desetak dana nakon najsnažnijeg potresa, situacija nije bila alarmantna?! Zar sve one suze, tuga, očaj, beznađe, uznemirijuće fotografije i još potresniji snimci nakon 3. novembra, koji su i pokrenuli Tanju da osmisli kampanju saGLASNI, nisu bile dovoljne snažne da bi promenile planove i izmenile ugovore?

Da li je, možda, moralo da prođe dve nedelje e kako humani gest ne bi ni slučajno bio protumačen kao uvažavanje razumnih zahteva javnosti?

Pa čak i ako je, među svim onim blogerima, fejsbukerima, tviterašima, običnim građanima, koji su uputili apel lokalnim samoupravama da se prizovu pameti i barem OVAJ put smanje doživljaje – dakle, čak i ako je među svima njima, kao sastavni deo te javmosti,  bilo i građana Novog Sada?

Posle svega, dobili smo taj priželjkivani humani gest. Pokazalo se da ipak nije teško odvojiti sa hrpe namenjene derneku. Ostaje, međutim, taj gorak ukus da gradonačelnik to ipak nije uradio kako bi pokazao da mu je važan glas (su)građana i između izbora. Ili je on ubeđen da je to i pokazao, e samo u to, barem mene, ne može da ubedi.  Lako bi da je to učinio pre dve nedelje.

Uopšte se ne bih bunio da me ovih dana obuzima euforija. Naprotiv.

Uobičajen